Postoje tri osnovne kategorije radnog vremena:

  • puno radno vrijeme, koje ne smije biti duže od četrdeset sati tjedno;
  • nepuno radno vrijeme, koje podrazumijeva svako radno vrijeme kraće od punog radnog vremena;
  • skraćeno radno vrijeme za poslove na kojima ni uz mjere zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja.

U slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na zahtjev poslodavca mora raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena.  Prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od sto osamdeset sati godišnje osim ako je ugovoreno kolektivnim ugovorom, u kojem slučaju ne smije trajati duže od dvjesto pedeset sati godišnje. Za prekovremeni rad radnik ima pravo na povećanu plaću.

Odmori i dopusti

Zakon o radu određuje tijekom radnoga vremena minimalnu stanku od 30 minuta za radni odnos s najmanje 6 sati rada na dan, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Tijekom svakog vremenskog razdoblja od dvadeset četiri sata, radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje dvanaest sati neprekidno.

Zakon nadalje određuje tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje dvadeset četiri sata i godišnji odmor u minimalnu trajanju od najmanje 4 tjedna.

Izvor: https://investcroatia.gov.hr/zaposljavanje/radno-vrijeme/